Glazure – staklaste prevlake koje se nanose na keramičke predmete radi zaštite, boje i estetskog dojma
Prema načinu pripreme glazure
Gotove tekuće glazure – dolaze već pripremljene za upotrebu. Dovoljno ih je promiješati i nanijeti kistom, uranjanjem, polijevanjem ili špricanjem. Idealne su za početnike i za brzu primjenu, ali su skuplje od glazura u prahu.
Gotove glazure u prahu – praškasta mješavina koja se prije upotrebe miješa s vodom do željene gustoće. Pruža više kontrole nad konzistencijom, omogućuje lakše prilagođavanje načina nanošenja i često je povoljnije cijene od tekućih.
Glazure koje sami miješamo – kombiniraju se sirovine i oksidi prema vlastitim recepturama. Omogućuju potpunu kreativnu slobodu i unikatne rezultate, ali zahtijevaju dobro poznavanje sastava glazura, kemijskih reakcija i ponašanja materijala tijekom pečenja. Često ih koriste iskusni keramičari i umjetnici koji žele postići posebne efekte ili vlastite potpisne palete boja.
Prema sjaju
Sjajne – daju glatku, reflektirajuću površinu
Mat – baršunast, neodsjajan izgled
Polumat – između sjajnog i mat efekta
Prema prozirnosti
Transparentne – otkrivaju strukturu i dekor ispod
Polutransparentne – djelomično prekrivaju površinu
Neprozirne (opake) – potpuno zakrivaju podlogu
Prema efektima
Jednobojne – ravnomjerna boja bez posebnih efekata
Efektne – s posebnim vizualnim efektima poput pucanja (craquelure[1]), kristalizacije, metalnog sjaja ili promjene boje ovisno o debljini sloja
[1] Craquelure– dekorativni efekt sitnih pukotina na površini glazure koji nastaje zbog različitog skupljanja glazure i gline tijekom hlađenja. Često se koristi u dekorativnoj keramici radi vintage ili rustikalnog dojma, no nije preporučljiv za uporabne predmete koji dolaze u dodir s hranom.
Prema temperaturi pečenja
Niskotemperaturne (oko 900–1050 °C) – često živih boja
Visokotemperaturne (1200 °C i više) – otpornije, prikladne za kameninu i porculan
Prema bazi
Olovne (tradicionalne, danas rijetke zbog toksičnosti)
Bezolovne – sigurnije za uporabnu keramiku
Pepeo i prirodne glazure – povijesno korištene u tradicionalnoj keramici
I… kako odlučiti koju glazuru koristiti
Da bismo odlučili koju glazuru nam je najbolje koristiti, moramo znati koja je buduća namjena predmeta koji glaziramo:
- Dekorativni predmeti – koristimo efektne, kristalne ili metalne glazure, čak i one koje nisu certificirane za kontakt s hranom
- Uporabna keramika (šalice, zdjele, tanjuri) – biramo bezolovne i sigurne glazure s deklaracijom food safe
Odabir glazure također ovisi o temperaturi glazurnog paljenja keramičkog predmeta, jer glazura mora biti prilagođena vrsti gline i temperaturi peći:
- Niskotemperaturne glazure (900–1050 °C) – intenzivne boje, ali manja otpornost
- Visokotemperaturne glazure (1200 °C i više) – trajnije, čvršće, često suptilnijih tonova
Za odabir glazure također uzimamo u obzir efekt koji želimo postići:
Transparentne glazure – za naglašavanje tekstura, reljefa i podglazurnog slikanja.
Mat glazure – za baršunasti, prirodan izgled.
Sjajne glazure – za pojačanu dubinu boje i refleksiju.
Efektne glazure – za kristalizaciju, metalni sjaj, craquelure ili posebne površinske efekte.
Ako već imamo podglazurni dekor, koristimo transparentnu ili polutransparentnu glazuru. Za čiste, ravnomjerne boje biramo jednobojne neprozirne glazure, a za kombiniranje boja i prelijevanje možemo koristiti reaktivne glazure[1].
Da bismo bili sigurni u uporabnost i praktičnost keramičkih predmeta koje izrađujemo, ukoliko oni dolaze u dodir s hranom i pićem, uvijek koristimo netoksične glazure. Ukoliko izrađujemo predmete za svakodnevno korištenje, potrebno je dodatno provjeriti da li podnose pranje u perilici suđa i nagle promjene temperature.
[1] Reaktivne glazure – posebna vrsta glazura koje tijekom pečenja kemijski reagiraju stvarajući nepredvidive efekte poput prelijevanja boja, mrlja, kristalizacije ili metalnog sjaja. Svaki komad ispadne jedinstven.
English 
Croatian