Glazure – staklaste prevlake koje se nanose na keramičke predmete radi zaštite, boje i estetskog dojma

Prema načinu pripreme glazure

Gotove tekuće glazure – dolaze već pripremljene za upotrebu. Dovoljno ih je promiješati i nanijeti kistom, uranjanjem, polijevanjem ili špricanjem. Idealne su za početnike i za brzu primjenu, ali su skuplje od glazura u prahu.

Gotove glazure u prahu – praškasta mješavina koja se prije upotrebe miješa s vodom do željene gustoće. Pruža više kontrole nad konzistencijom, omogućuje lakše prilagođavanje načina nanošenja i često je povoljnije cijene od tekućih.

Glazure koje sami miješamo – kombiniraju se sirovine i oksidi prema vlastitim recepturama. Omogućuju potpunu kreativnu slobodu i unikatne rezultate, ali zahtijevaju dobro poznavanje sastava glazura, kemijskih reakcija i ponašanja materijala tijekom pečenja. Često ih koriste iskusni keramičari i umjetnici koji žele postići posebne efekte ili vlastite potpisne palete boja.

Prema sjaju

Sjajne – daju glatku, reflektirajuću površinu

Mat – baršunast, neodsjajan izgled

Polumat – između sjajnog i mat efekta

Prema prozirnosti

Transparentne – otkrivaju strukturu i dekor ispod

Polutransparentne – djelomično prekrivaju površinu

Neprozirne (opake) – potpuno zakrivaju podlogu

Prema efektima

Jednobojne – ravnomjerna boja bez posebnih efekata

Efektne – s posebnim vizualnim efektima poput pucanja (craquelure[1]), kristalizacije, metalnog sjaja ili promjene boje ovisno o debljini sloja

---

[1] Craquelure– dekorativni efekt sitnih pukotina na površini glazure koji nastaje zbog različitog skupljanja glazure i gline tijekom hlađenja. Često se koristi u dekorativnoj keramici radi vintage ili rustikalnog dojma, no nije preporučljiv za uporabne predmete koji dolaze u dodir s hranom.

Prema temperaturi pečenja

Niskotemperaturne (oko 900–1050 °C) – često živih boja

Visokotemperaturne (1200 °C i više) – otpornije, prikladne za kameninu i porculan

Prema bazi

Olovne (tradicionalne, danas rijetke zbog toksičnosti)

Bezolovne – sigurnije za uporabnu keramiku

Pepeo i prirodne glazure – povijesno korištene u tradicionalnoj keramici

I… kako odlučiti koju glazuru koristiti

Da bismo odlučili koju glazuru nam je najbolje koristiti, moramo znati koja je buduća namjena predmeta koji glaziramo:

• Dekorativni predmeti – koristimo efektne, kristalne ili metalne glazure, čak i one koje nisu certificirane za kontakt s hranom
• Uporabna keramika (šalice, zdjele, tanjuri) – biramo bezolovne i sigurne glazure s deklaracijom food safe

Odabir glazure također ovisi o temperaturi glazurnog paljenja keramičkog predmeta, jer glazura mora biti prilagođena vrsti gline i temperaturi peći:

• Niskotemperaturne glazure (900–1050 °C) – intenzivne boje, ali manja otpornost
• Visokotemperaturne glazure (1200 °C i više) – trajnije, čvršće, često suptilnijih tonova

Za odabir glazure također uzimamo u obzir efekt koji želimo postići:

Transparentne glazure – za naglašavanje tekstura, reljefa i podglazurnog slikanja.

Mat glazure – za baršunasti, prirodan izgled.

Sjajne glazure – za pojačanu dubinu boje i refleksiju.

Efektne glazure – za kristalizaciju, metalni sjaj, craquelure ili posebne površinske efekte.

Ako već imamo podglazurni dekor, koristimo transparentnu ili polutransparentnu glazuru. Za čiste, ravnomjerne boje biramo jednobojne neprozirne glazure, a za kombiniranje boja i prelijevanje možemo koristiti reaktivne glazure[1].

Da bismo bili sigurni u uporabnost i praktičnost keramičkih predmeta koje izrađujemo, ukoliko oni dolaze u dodir s hranom i pićem, uvijek koristimo netoksične glazure. Ukoliko izrađujemo predmete za svakodnevno korištenje, potrebno je dodatno provjeriti da li podnose pranje u perilici suđa i nagle promjene temperature.

---

[1] Reaktivne glazure – posebna vrsta glazura koje tijekom pečenja kemijski reagiraju stvarajući nepredvidive efekte poput prelijevanja boja, mrlja, kristalizacije ili metalnog sjaja. Svaki komad ispadne jedinstven.